Airs

THOUGHTS WORDS ACTION

Hedoromeruhen is a Japanese noise duo comprised of Daisuke Ichiba and Yasutoshi Yoshida. They’ve met each other on an exhibition in Berlin in 2012, and they were both stimulated by each other performances, so they’ve determined to start Hedoromeruhen. With Daisuke being a painter and visual artist known as Bijinga, and Yasutoshi being a well known harsh noise artist under his moniker Government Alpha, these very prolific artists have created audio/visual project that can be best described as an in-depth exploration into underground experimental noise music. Hedoromeruhen is incorporating various technics to foundations of experimental noise, so there’s a wide array of other elements such as industrial, ambient, drone, electronica, techno, but also various chord progressions, weird harmonics, and choirs, resulting in a very energetic performance that sound as a well-orchestrated maelstrom. The sonic weaponry that’s been used for this recordings is utterly insane. Enormously exploited guitar effects such as reverb, delay, echo, chorus, harmonizer, pitch shifter, are deliberately enhancing these glorious experimentations with various sound sources. Speaking of sound sources, you will find a full specter of field recordings, samples, chants, weird beats, rhythmical sequences, scratches, ambient, and drone segments, so Hedoromeruhen spent quite a while working on this album. Airs represent an industrial twist on Japanese harsh noise, so the sound is a little bit more polished and saturated with a purpose to deliver a much broader perspective on this traditionally crude genre. In my honest opinion, both artists achieved great success with Hedoromeruhen, mainly because of their knowledge, experience, and common sense to avoid another basic approach to harsh noise. Instead of recording another repetitious noise recording, they’ve taken a step further, and have created a powerful album that will surely suit to both industrial and noise fans. Airs have been published on compact disc by Attenuation Circuit, but can also stream it at label’s Bandcamp page.

https://thoughtswordsaction.com/2020/02/21/hedoromeruhen-airs-cd-attenuation-circuits/

TERAPIJANET

Ima još mnoštvo albuma iz 2017. koje sam jednostavno re?eno, samom sebi, dužan recenzirati iz ?iste ljubavi prema artisti?koj fluktaciji alternativnog svijeta, a ovo je jedan baš upravo od takvih.

Ovdje je rije? o suptilnoj spregi noise-industriala u vrlo agresivnom izdanju s mnoštvo eksperimentalnih lo-fi/ acoustic/ electro fuzija. Na prvi dojam funkcionira kao nastavak škole Throbbing Gristle + Einsturzende Neubauten iz, dakako najboljih i najoriginalnijih dana, me?utim sama proizvodnja je daleko druga?ija. Bend ?ine dva poprili?no otka?ena Japanca - Daisuke Ichiba (aka Government Alpha) i Yasutoshi Yoshida (iz ekipe Bijinga Drawings), a zanimljivo je da su se upoznali 2012. u Berlinu ?isto iz egzibicijskih sklonosti. Jedan je bio privržen elektronskom noiseu, a drugi akustici, te su do sada objavili 3 službena albuma s jednostavnim naslovima "1", "2" i "3", a ovo im je, kako sami kažu, lažni službeni živi zapis s koncerata po Europi. Ustvari, nisu niti imali neke osobite nastupe, tek kratku turnejicu po srednjoj Europi (izme?u ostalog u švicarskoj Lozani), pa su, odahnuvši od, pretpostaviti ?u, hladnog i poluzainteresiranog prijema publike prema njihovim vragolijama, otišli u Tokyo s mnogo snimaka, te kompletirali kvazi - dokumentarni 'live' zapis o svojoj putešestviji po Europi.

Iz vrlo šturih natuknica o li?noj karti benda što se može nazrijeti s interneta, ?ini mi se da taj bend više ne postoji, zanimljivog naziva, originalno na japanskom ???, a na hrvatskom skrovište, neko mjesto gdje se možete i razvaliti i opustiti i bezbrižno uživati a da vas nitko ne mlati po glavi zbog kojekakvih predrasuda kakvima su ljudi, uglavnom oni nespremni na avangardu i ekspresije, vrlo skloni. Život ide i razvija se, ma nema tu nekog Elvis Presleya za 21. stolje?e i traženja mladih kokošara r'n'r-a, punka, a nedaj Bože, talent show programa u kojima djeca imitiraju tak benigni stru?ni žiri sastavljen od estradnih zvijezda koje jako dobro kuže što je moderna pop glazba.

Ova dva Japanca definitivno nisu moderna pop glazba po na?elima neke takozvane struke, a niti se ne obaziru na to - oni jesu moderna pop glazba po mom shva?anju, a to je nešto sasvim druga?ije. Noise je umjetnost, dokazali su to mnogi, pa još uvijek nisu prepoznati na kartama široke umjetnosti, ali neka. Dolazi i to vrijeme kada ?e i spomenute dvije veli?ine s po?etka ove recenzije biti prihva?ene u umjetnosti kao njezin sastavni oblik, a za tako nešto treba pro?i otprilike smrt autora i još jedno najmanje stotinjak godina da se sve to slegne dok umjetni?ka ergela strogih zakona i jako dobrih materijalnih situacija to ne shvati.

Ovo dvoje Japanaca radi unikatnu i otka?enu glazbu na samo 35 minuta albuma. Einsturzende Neubauten im je, o?ito privilegija, barem oni albumi iz 80-ih, koriste mnoštvo industrial efekata, bruma, šumova, vokalnih i kojekakvih samplova pri?aju?i lucidno slijepljenu pri?u, a ne bih se ?udio da je netko od njih kojim slu?ajem vidio barem jednu sliku naivaca iz moje Podravine odakle i potje?e ovakav smisao totalne umjetni?ke slobode. Evo, uvodna "Kebab" od samo 1.18 je najkopakiji Neubauten, a druga "Roast chicken didn't come" do?e nešto kao kombinacija istih križanih s Boyd Riceovim eksperimentalijama slijepljenih s mnoštvo isprekidanih detalja poput najneobi?nijeg hip-hop rada u kome nema odre?ene strukture. ?as su to noise abrazivnosti, ?as ambijentalni dark-wave horror, dio lirike je na engleskom, dio na japanskom, pa odre?eni segment ?ini i tišina, kojekakve snimljene dionice razgovora, elem, ima ovdje svega i sva?ega ukalupljenog u konceptualni kolaž od 7 minuta, ?ak i rasplesanog post-punk/ krautrocka kao da je barem 7-8 pjesama povezano u jednu cjelinu. Kad bi se detaljnije pojašnjavalo što sve stoji iza ostatka strukture uklju?uju?i i elektronske egzibicije ("Mariko"), drone na pragovima neo-folka ("Return"), ?udnovate škripe ("Missions") i tako redom do završnog vrlo opakog instrumentalnog electro-noisea ("Bugs") moglo bi se zaboraviti na samu pretenziju vokalista koji uz sve to koristi i puno halova s mnoštvo efekata.

Djelo je u svakom slu?aju vrlo ?udnovato stacionirano na karti ovakvog stila ne druguju?i nešto osobito s konkurencijom, dapa?e, može se ustvrditi da je izolirano i da kao takvo stoji usamljeno, no najnovije vijesti kažu da nova postava benda funkcionira s Daisukeom, te dvoje novih ?lanova - Christoph Petermannom (aka New Daisuke) i Majom (aka New Yoshida). Pa, onda ih valja o?ekivati možda u skorije vrijeme s novim vragolijama...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/05/2018

http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28033

BAD ALCHEMY

Yasutoshi Yoshida, besser bekannt als Government Alpha, ist ein japanischer Hauptvertreter der krachigen Internationale. Schon immer gern auch zu zweit umtriebig, entstand HEDOROMERUHEN nach etwa Alpha Ailuros, Barum One, Der Manrz etc. 2012 zusammen mit Daisuke Ichiba. Der dürfte als BADAistischer Grafiker, der japanische Splatter-Ästhetik mit europäischer Jugendstil-Finesse und schmaläugigen Femme fatales von Manga-Klischees absetzt, bekannter sein als akustisch. Airs (ACRS 1014, CD) ist mit brachialem Noise, stampfendem Brutalobeat und gewellten Schreiattacken, die umbrechen in intuitiven Singsang, schleppende oder poppige Loops, Krabbel-, Klampf- und Psychedelik-Gitarre und selbstzensufreie Freakness eine ganz japanische, aber extraordinäre Erfahrung. Als absurde Synthiemutation von The Fall, als durchgeknallter Psychedelikrock in der Zerreißprobe zwischen bekiffter Entschleunigung und enthemmtem Exzess, debilem Geklopfe, dylaneskem Rap, schwummeranten Keys, delirantem Rock'n'Roll, falscher Tonbandgeschwindigkeit, infantilisierten Vocals, unerwartetem Schwung, brutistischem Anything-goes. Ich weiß nicht, wer der extrovertiertere Freak ist, vom Affen gebissen sind sie beide, zumal wenn am Schluss Käfer an Babies in der Wiege nagen. 'Bugs'-Alarm! Badajapan ante portas!

http://badalchemy.de/